Sve smo bolje uigrani kao posada, ali još uvijek vlada prilična pomutnja na palubi pri prelazu kroz ustave. U mislima rekonstruiram naše ponašanje, zahvate, pokrete i odjednom mi sine ideja kako jednostavno riješiti naš problem. Javim to našem barbi Joži:
– Imam ideju kako lakše prolaziti kroz prevodnice!
– Pjevaj mi sinko o toj ideji. Ja sam te među ostalim i pozvao na brod jer imaš iskustva s plovidbama po rijekama i prelazima preko prevodnica.
Isti čas pomislim: “Slabo mi je iskustvo s prevodnicama, jer sam prešao samo onu na Đerdapskoj brani na Dunavu. Ali tamo je bila moderno izgrađena ustava s vertikalnim kliznim bitvama. Samo zavežeš brod za plutajuće bitve u utorima koje se podižu ili spuštaju s promjenom razine vode u komori i nemaš nikakvih problema. Ne trebaš pritezati ili popuštati cime.“
Ali počnem s izlaganjem:
– Nas ima previše na palubi. Samo se stvara pomutnja. Pri uplovljavanju u komoru prevodnice dovoljna su dvojica na palubi. Ostali neka se odmaraju u kabini. Duks će pri uplovljavanju skočiti na željezne ljestve, zatvoriti nizvodna vrata prevodnice, otrčati naprijed i polugom pustiti vodu da puni komoru. Ja ću biti za kormilom i laganim gasom doći do sredine komore. Tamo ću održavati poziciju broda kormilom i ručicom gasa već prema brzini ulazeće vode. Ako je struja nadolazeće vode jaka, dodat ću malo gasa, a ako oslabi, oduzet ću gas. Cime uopće nećemo vezati za bitve… i neće biti više bjesomučnog natezanja! Eto, to je sve! Vrlo jednostavno i komotno!
– Hrvoj, teorija ti zvuči uvjerljivo. Hajdemo to isprobati na sljedećoj prevodnici… Znači, ti ćeš biti za kormilom, Duks skače na ljestve. On će biti “mačak“, a mi ćemo dotle u kabini piti rakiju da vam ne smetamo.
– Dogovoreno! – uskliknemo gotovo istodobno Duks i ja.
Joža me uvijek zvao Hrvoj, a ne Hrvoje. Nije mu išlo u uho ovo “e“ na kraju imena. Ja sam opet njega zvao Joža, a ne barba kako su ga svi drugi zvali još od plovidbe Besom, pa i sada na ovom brodu. Razmišljam si o svojem plovidbenom iskustvu. Kad sam zaplovio Kupom i Savom prema Dunavu, nisam imao baš nikakvih praktičnih iskustava. Teoretski sam se potkovao čitajući udžbenik Riečno brodarstvo koji je napisao 1944. godine kapetan fregate Petar Mardešić. To je bila njegova četvrta knjiga o pomorstvu i brodarenju. Taj mi je udžbenik bio dragocjen na plovidbi rijekama do Crnog mora. Uzgred rečeno, svojedobno sam imao čast upoznati kapetana Mardešića, ali sad je on već pokojan.
