Kako nestaje dnevna svjetlost na zapadu i tamu na istočnom nebu počinje probijati svjetlost prvih zvijezda, kao po pravilu, istovremeno zadrhti zrak pred nadolazećim svježim povjetarcem koji silazi s obližnje Učke. Tipična ljetna večer u Mošćeničkoj Dragi, ali večeras istovremeno s titrajima zraka čuju se i mnogima poznati titraji violina u A-duru koji u napetoj, majstorski izrežiranoj najavi, prepuštaju mjesto bujici pozitivnih emocija svima poznatog valcera plave boje. Gotovo istovremeno more pred mandračem su ispunila svjetla obojanih reflektora, a u obojanu svjetlost su veličanstveno dojedrili gucevi, gajete, leuti, batane, bragoci i pasare. Iz tame su na svjetlost iskakala sošna, latinska, strma i oglavna jedra, a zapljusnulo bi i poneko veslo. U ritmu oboa, flauta, klarineta, rogova, truba, violina i timpana, na kaićima se potezalo i natezalo škote, orce, brace, brage, arme, jargole, štimalo se jedra i flokove uvjeravajući nas da upravo ovo nedostaje tom veličanstvenom valceru. Da je Johann Strauss Mlađi sada ovdje, sigurno bi se složio s tim. Morem ispred Mošćeničkog mandrača zaista teče plavi Jadran. (Više pročitajte u Moru)