Iza nas je nesumnjivo najbolja nautička sezona u povijesti. U to nitko ne sumnja, bilo je to vidljivo svakome tko iz godine u godinu plovi, a potvrđuju to i podaci. Za sada oni o uplovljavanjima stranih jahti i brodica i posjetu i plovidbi nautičara, a početkom sljedeće godine doći će i oni koje podastiru statističari i HNB o deviznom priljevu i prometu u nautičkom turizmu. I makar nam je na ruku i ove i nekoliko prošlih godina išlo mnogo toga – od ispadanja iz nautičke igre većine arapskih mediteranskih zemalja, potom pada interesa za Grčku, a naposljetku i Tursku – nitko pošten ne može kazati da su postignuti rezultati posljedica samo toga i bogom danog akvatorija. Naprotiv, hrvatska nautika još od vremena zanosa što su ga početkom osamdesetih rasplamsali Veljko Barbieri, Ante Marković i njihovi brojni sljedbenici oduvijek se radom i poduzetničkim duhom bitno razlikovala od otužnog prosjeka Lijepe Naše. U njoj su, neovisno o pet godina totalne blokade početkom devedesetih i velikog udarca krize 2008. godine, stasale stotine pa i tisuće poduzetnih i marljivih ljudi koji su uporno i strasno gradili marine, rive i privezišta, stvarali čarter tvrtke, uspostavljali servisne mreže, razvijali remontna brodogradilišta, otvarali restorane i konobe po otočkim gradićima i uvalama, osnivali agencije i obrte za najraznovrsnije usluge, kreirali softvere, promovirali akvatorij ili pojedine njegove dijelove i bez prestanka te tvrdo radili. Zahvaljujući svima njima, danas se možemo pohvaliti da imamo veliku i relativno kvalitetnu mrežu marina koje se mogu mjeriti s većinom mediteranskih, da nema problema niti održavanja broda ili jahte koje se ovdje ne može riješiti ili obaviti, da smo praktično prva čarter bareboat destinacija na svijetu, da smo silno razvili usluge, da za nas svi znaju i da iz godine u godinu postajemo sve popularnije odredište.
