More kao drugi dom
Ukazao nam se u svoj svojoj veličini s tajanstvenom i zastrašujućom opremom — šototajer! Dok ne napuniš sak, nema van!
Sve je kao i na svakom našem velikom otoku. Od kopna do otoka, dakako i obrnuto, vozi trajekt, a u nekim urama i putnički brod. Otok ima rivu na koju ćete kročiti, zbijene kale, šetnicu uz more, crkvu, muzeje, hotel, apartmane, kamp, taverne, vrtove, borovu šumicu, maslinike, u ovo doba i oveće infrastrukturne radove, dobrohotne žitelje, ribare, težake, ma sve, ali opet sve je nekako drugačije! Trajekt je malo veći drveni brod na koji stane jedan osobni automobil ili kombi ili neki kamiončić. I putnički brod je preuređeni drveni nekadašnji levut imenom Borac. A kolika im je ruta? Tek tristotinjak metara u jednome smjeru! Pet minuta! Osim toga, kad ste zakoračili na rivu, niste se riješili mora. A ne, nikako! More kao da vas u stopu prati! Nikakvo čudo jer najveća nadmorska visina otoka je 1,25 m! U drugoj polovici 20. st. s 1500 stanovnika bio je najnaseljeniji jadranski otok. Površina mu je tek 0,5 km2. I još nešto drugačije od ostalih jadranskih otoka! Ako i ima sve prije nabrojano, ima još nešto što ostali nemaju! Šototajere, ronioce spužvare! Ovo je otok spužvara, i trajektu je ime Spužvar, a Borac je bio spužvarski levut. Sad više ne možemo kriti da smo s nogama u moru na Krapnju!
Tajanstveni svijet
Na rivi nas je dočekala gospođa Milena Tanfara koja sa svojim suprugom Rokom, ali i cijelom obitelji u sklopu obrta Spuga 2 drži muzej spužvi i prodavaonicu. Iza svega stoji više od 100 godina tradicije spužvarstva obitelji Tanfara. (…) Prvih devet Krapljana je 1896. položilo ispit za ronioce. Do 1916. bilo ih je dvadeset i šest. Sredinom 20. st. bilo je dvadesetak ekipa, svaka s najmanje 8 ljudi i lovili su spužve po cijelome Jadranu. Svi su oni lovili spužve ljeti, kad se stopli more, a zimi su radili u Hidrogradnji i tako osiguravali primanja tijekom cijele godine. Tako nekako je i danas. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.