Superiorno jedrenje posade jedrilice Razjaren rijetko se viđa na regatama klase Melges 24, a rezultat ekipe iz splitske Lučice potvrdio je da su hrvatski jedriličari u toj klasi trenutno najbolji u Europi
Proteklog vikenda u Trstu se jedrila prva od deset ovogodišnjih regata u sklopu Melges 24 Europske serije, a u konkurenciji 26 posada u Italiji su nastupila i tri hrvatska Melgesa: Razjaren iz JK Split, Blue Label iz YC Croatia te Joyrunner iz JK Labud. Ekipa iz splitske Lučice u zadnji tren odlučila je spakirati kofere i krenuti prema Italiji.
I nisu požalili, jer u Trstu su bili apsolutno dominantni te su u osam održanih plovova upisali tri prva, tri druga i jedno treće mjesto. Najlošiji rezultat bio im je šesto mjesto u prvome plovu, kojega su odbacili. Prvu regatu ovogodišnje Europske serije Ante Ćesić i posada završili su s 12 bodova na kontu, dok je drugoplasirani mađarski Chinook imao 34 boda.
Superiorno jedrenje posade jedrilice Razjaren rijetko se viđa na regatama klase Melges 24, a rezultat ekipe iz splitske Lučice potvrdio je da su hrvatski jedriličari u toj klasi trenutno najbolji u Europi, a vjerojatno i na svijetu. Konkurencija u Trstu bila je vrlo jaka, s najboljim posadama iz Italije, Mađarske i Velike Britanije. U Italiji je nastupila i nepobjediva Strambapapa, no ovoga puta za kormilom toga broda nije bio čuveni Michele Paoletti, nego su kormilo preuzeli mladi talijanski jedriličari koji inače jedre u klasama 420 i 470.
O regati u Trstu, pobjedi na prvoj postaji ovogodišnje Europske serije te o planovima u nastavku sezone popričali smo s Antom Ćesićem.
Čestitke na velikoj pobjedi! Kako to da ste uopće odlučili otići do Trsta?
Odluka je u stvari pala u zadnji tren. Mi smo ranije odlučili jedriti ovogodišnju Europsku seriju i napraviti tu dobar rezultat i napravili smo plan regata po kojemu smo trebali prvo ići na regatu na jezeru u Austriji pa onda u Portorož i u srpnju na Gardu. Naknadno smo shvatili da regata u Austriji neće nositi puno bodova i u zadnji tren smo umjesto tamo odlučili otići u Trst. To je na kraju bila dobra odluka, jer u Trstu je bila baš jaka regata, s 26 brodova, a kako smo pobijedili – osvojili smo 26 bodova. Na regati u Austriji bit će desetak brodova, ili nešto malo više, što znači da bi tamo mogli osvojiti maksimalno toliko bodova, a potrošili bi i vrijeme i novac. Po novome planu, ići ćemo samo na jake inozemne regate. Ovo je bila prva, a slijedi regata u Portorožu, koja je tjedan dana iza naše regate u Trogiru i na kojoj bi isto trebalo biti više od 20 brodova. A u srpnju idemo na Gardu i baš se veselimo tome, jer volimo Gardu, a bit će i vrlo jaka konkurencija. Nakon toga, najesen nam ostaju naše dvije regate koje se boduju za Europsku seriju – pripremna regata za Europsko prvenstvo i samo Europsko prvenstvo. Obje te regate jedre se kod nas doma, u Lučici u Splitu.
Na regati u Trstu bila je čuvena Strambapapa, ali nije bilo njenog kormilara Paolettija. Kako to?
Na Strambapapi je jedrila mlada ekipa iz Trsta koja inače jedri u klasama 420 i 470, a Michele Paoletti je u to vrijeme bio na regati u Scarlinu, na Swanu 50. Da je on bio na regati, sigurno bi nam bilo puno teže. Malo mi je i žao što ga nije bilo, jer on je jedan od najboljih na svijetu, ako ne i najbolji, i bio bi baš gušt jedriti protiv njega.
Pretpostavljam da ćete priliku za taj okršaj imati na Europskom prvenstvu u Splitu.
I to je upitno. Paolettijeva supruga Giovanna Micol – koja mu je taktičarka i stalna članica posade – gotovo sigurno neće doći u Split, budući da je izabrana za talijanski ženski America’s Cup tim. Sedam Talijanki sada je u širem izboru, a četiri će na kraju biti angažirane. Giovanna će sigurno upasti, jer ona je fantastična, vrlo iskusna i svestrana jedriličarka. U vrijeme našega EP-a u Splitu, ona će tako trenirati za AC, tako da je pitanje hoće li Paoletti bez nje dolaziti. Tim više što je i njemu u to doba gust raspored regata, jer jedri na Swanovima. Giovanna je inače bila sada u Trstu na regati, ali u gumenjaku, u ulozi trenerice mladog tima koji je jedrio na njihovom Melgesu.
Kako je bilo na regati? Pobijedili ste s neviđenom razlikom…
Regata je bila vrlo izazovna. Jedrilo se tri dana, a održano je osam plovova po raznim uvjetima. Prvi dan bio je lijepi maestral, krenulo se po deset čvorova, a kasnije je pojačao do 15. Taj dan smo odradili četiri plova, što je bilo malo iznenađenje, jer bila su planirana tri. Prvi plov smo imali loš start, ispali smo na pinu i onda smo se morali okrenut, pojalabandat, tako da smo krenuli debelo iza svih ostalih, ali ipak smo na kraju došli do šestog mjesta. Sljedeća tri plova smo dobro startali i dominirali od početka do kraja. Ulazili smo u cilj sa 100 do 200 metara prednosti. Hehehe… svi su bili prilično iznenađeni i pitali nas kako to imamo takvu brzinu.
Što je bilo naredna dva dana?
Drugi dan je bilo vrime od nevera, ali nisu bile prave nevere. Došao bi oblak, pustio malo kiše i onda tako stalno. Bio je dug i iscrpljujuć dan. Izveli su nas na more oko 11 sati, ali nije bilo uvjeta za jedrenje. Prvo je bila bonaca, a onda su prolazile te neverice. Bilo je puno pokušaja davanja regate, spremilo bi se polje pa bi pao vjetar pa bi dali start i prekinuli. Na kraju smo ipak odradili dva plova po teškim uvjetima. Znali smo da moramo jedriti konzervativno, jer nije se moglo procijeniti koja će strana dati. Na oba starta bili smo u sredini flote i jedrili smo kroz sredinu, pokrivajući obje strane. Na kraju smo napravili dva druga mjesta, što je bilo jako dobro, jer bili smo konstantni, što se pokazalo i na kraju regate, koju smo završili s ogromnom prednošću. Zadnji dan jedrilo se po buri koja je bila u opadanju. Ujutro je puhalo 15-16 čvorova, a kako je zagrijavalo, bura je padala. Bilo je na polju dosta rupa i velikih driceva tako da je bilo puno oscilacija u rezultatima kod drugih posada. Mi smo opet bili dobri i plovove završili na drugom i trećem mjestu. Prvi plov smo izletjeli na startu i to samo mi, a to su nam relativno kasno javili, kad smo već dosta odjedrili u orcu. Morali smo se vraćati na startnu liniju i kad smo opet krenuli, ostali su bili debelo ispred nas. Na driceve i refule uspjeli smo im doći blizu već na prvu orcu, tu smo bili sedmi ili osmi, a onda smo krmu odvozili fantastično i došli na drugo mjesto. Na pola druge orce bili smo prvi, ali onda smo na bovi upali u neku rupu pa su nas dva broda prestigla. To je bio nevjerojatan plov, takav povratak rijetko se viđa na regatama Melgesa.
Možeš li usporediti ovu regatu Europske serije u Trstu s našim regatama CRO Melges 24 Kupa? Koje su razlike kada su u pitanju razina organizacije i kvaliteta flote?
Što se tiče organizacije, mi smo dignuli ljestvicu jako visoko. I moram reći da smo za nijansu ispred Talijana kada je u pitanju organizacija na moru i na kopnu. Oni su nas čak počeli kopirati u dosta toga pa su tako sad u Trstu imali komunikaciju preko društvenih mreža kako mi to radimo. Što se tiče kvalitete jedrenja, naših četiri-pet vodećih posada bolje su od vodećih talijanskih posada. Žao mi je što u Trst nije došla još koja od tih naših jačih posada. Da su tu bili Panjići, Matarani, Universitas Nova ili PointOne, regata bi sigurno bila puno zanimljivija. Karlo Kuret i ekipa mislili su doći u Trst, ali su u zadnji čas odustali, jer su ostali bez člana posade. Brigita je dobila posao na nekoj jahti, umjesto nje su uzeli novog člana posade, ali kako je to još friško i nisu uigrani, odlučili su propustiti regatu. I Panjići su razmišljali o dolasku, ali kako je Tomo Bašić također išao na regatu Swanova, na kraju nisu došli. U Scarlinu se paralelno s ovom regatom jedrio Swan Cup, na Swanovima 36 i 50. Tomo sada jedri prvi put na Swanovima ove godine, a u posadi je G – Spota, na Swanu 36. U toj posadi dugo godina taktičar je bio Michelle Paoletti. On je sada otišao na poznatog Swana 50 Django, a Bašo je došao na njegovo mjesto. G – Spot je inače odličan tim, u njemu su sve odreda izvrsni jedriličari, a gazda im je dobar kormilar.
Na regati u Trstu nije bilo Paolettija, ali isto je bilo dobrih posada. Tko vam je bio konkurencija i može li se reći da su hrvatske posade u klasi Melges 24 sada najbolje u Europi?
Mađarski Chinook je dobar, oni su bili pobjednici Europske serije prošle godine. Odlični su i Britanci na Zhiku, koji zajedno jedre već dugi niz godina i imaju ozbiljne rezultate. U Trstu je bila i dobra talijanska posada na Melgesu Vertigo. Što se kvalitete flote tiče, hrvatska je sigurno najbolja u Europi, a Amerikanci su nam još nepoznanica. Oni imaju nekoliko vrhunskih ekipa, ali sveukupno gledajući, mislim da je hrvatska flota po kvaliteti najjača na svijetu. Kod nas se u ovih par godina ozbiljno podigao nivo jedrenja i to se vidi na svakoj našoj regati, jer moraš se baš potruditi da bi izborio rezultat. Pet hrvatskih posada su sam svjetski vrh i bilo koja od njih može pobijediti na bilo kojoj regati, bez obzira na konkurenciju.
Jeste li u Trstu jedrili u standardnom sastavu?
Nismo! Anđela de Micheli Vitturi nije mogla biti s nama jer je išla u Hyeres, gdje se dijele zadnje norme za Olimpijske igre. Umjesto nje uletio nam je Boris Bakotić, koji inače jedri na Melgesu Obi Wan. Moram ga pohvaliti, jer vrhunski se uklopio u posadu i s njim smo baš dobro jedrili. Ostatak ekipe bio je isti – vlasnik broda Lukasz Podniesinski, Tonči Knezović, Ljubo Jerčić i ja.
Koja je sljedeća regata?
Za dva tjedna je regata CRO Melges 24 Kupa u Trogiru, a odmah nakon toga idemo u Portorož na regatu Europske serije. S tom regatom zaključujemo proljetni dio sezone.