Suhozidna gradnja na našim je jadransko-dinarskim prostorima prisutna od neolitika, kamen su bez vezivnog materijala slagali i stari grci prije četiri tisućljeća, a zidalo se intenzivno u kamenu sve do sredine prošloga stoljeća kada je industrijalizacija, ali i upotreba novih, jeftinih materijala gotovo potpuno iskorijenila tradicionalne načine gradnje. Suhozidima i raznim kamenim građevinama premrežena je cijela naša obala i Zagora, a kada bi se svi hrvatski suhozidi spojili, njima bi se gotovo mogla opasati zemaljska kugla. O našoj tradicionalnoj arhitekturi bez arhitekata, toj kamenoj mediteranskoj čipki koja je definirala prostor u kojemu živimo, desetljećima se nije previše brinulo, stajala je u prostoru kao svjedok nekih prošlih vremena, dok su je prirodni elementi polagano nagrizali i degradirali. No suhozidna baština u zadnje je vrijeme ponovo u modi, a u današnje vrijeme nije u prvom planu njena funkcionalnost, kako je bilo kroz čitavu povijest, nego estetika. Jer beskrajni zidovi koji su se nekada dizali kako bi se sa zemlje uklonio kamen te se u isto vrijeme omeđilo i parceliziralo zemljište, danas imaju ambijentalnu arhitektonsku vrijednost koja, ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelom Mediteranu, pa i šire, obogaćuje prostor tetime dobiva kulturni, turistički pa i ekološki potencijal.
Prije dvije godine Ministartsvo kulture je – nakon trogodišnjeg perioda preventivne zaštite – umijeće suhozidne gradnje proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom te ga uvrstilo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Vrijednost i značaj suhoziđanja krajem prošle godine prepoznao je i UNESCO, uvrstivši ga na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Plod je to dugogodišnjeg rada i zajedničke međunarodne nominacije suhozidnih entuzijasta i stručnjaka iz Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske. Značajnu ulogu u toj inicijativi igrali su hrvatski suhozidni stručnjaci, okupljeni oko neprofitne Udruge 4 grada – Dragodid, koja se valorizacijom, zaštitom i obnovom hrvatske vernakularne arhitekture bavi od 2002. godine. Uz to, predstavnici Dragodida izborili su nedavno na 16. međunarodnom suhozidnom kongresu S.P.S.-a (Société scientifiqueinternationalepourl’étudepluridisciplinaire de la Pierre Sèche) da se idućiKongres koji okuplja stručnjake različitih profila i praktikante koji se bave suhozidnom baštinom 2020. godine održi u Konavlima. Naime Filip Bubalo, jedan od osnivača udruge Dragodid na kongresu u španjolskom gradu Ciutadella de Menorca održao je dojmljivu prezentaciju o suhozidnoj baštini Konavala, koja je zbog svoje nedirnutosti, ali i neotkrivenosti te povijesti pravi biser svjetske suhozidne baštine.
