Je doša vapor?
Vraćajući se donosili su svega, od špahera, frižidera, kuhinje, postelje do bonagracije, novoga veštita, novih postola i raznih novitadi iz velikoga grada. Bili su to brodovi puni otočkih sudbina, potreba i ufanja, a oni su im ostvarivali očekivanja
Malo žalo i okolne stijene bile su pune turista koji su nastojali uhvatiti svaku sunčevu zraku. Bezbrižno su sjedili, ležali, čavrljali ili opčinjeno bili zagledani u more. A onda bi sva djeca iz bližeg i daljeg susjedstva koja su se ovdje kupala uglas povikala: Jadrolinija! Jadrolinija! Nikome ništa nije bilo jasno. Što nam je i zašto smo se toliko uzbudili? Pa svi su uživali u ukazanoj ljepoti. Modrim mirnim morem klizio je veliki elegantni bijeli brod.
Po njegovom cijelom boku velikim je slovima bilo ispisano Jadrolinija. Čula se prigušena tutnjava koja je izlazila, razlijegala mu se iz utrobe otkrivajući moćne motore koji su pogonili ovaj brod. Bila je ovo “brza pruga” koja je još jučer krenula iz Rijeke. Evo je nadomak otočke luke u kojoj na rivi u sveopćem uzbuđenju iščekivanja sve vrvi kao u košnici. A što je bilo s djecom na kupanju? Sva su se okupila na dvije, tri skale ponad žala i mirno promatrala.
Kad su valovi koje je načinio bijeli brod udarili o stijene rasprskavajući se u pravi iznenadni pljusak ili se razlili po žalu i niskom muliću te povlačeći se odnosili ručnike, torbe, peraje, pokoju masku ili luftmadrac (zračni jastuk), nastala je neopisiva cika i strka. U tom iznenadnom naletu mora, ponetko od nas odlučio je u sudbonosnom trenutku priskočiti u pomoć pomno odabranoj strankinji što je obično završavalo kao nezaboravno poznanstvo, a moguće i kao ljetna ljubav. I tako je Jadrolinija valovima svojih brodova na morskom žalu omogućila mir i ljubav među narodima. (…) Više pročitajte u 263. broju Mora.
Piše: Marko Vučetić
Snimio: Mladen Šćerbe