Poslijepodne 5. kolovoza iz magle u Otrantu izašli smo na sunce ispred Santa Marije di Leuca u talijanskoj Pugli. Još uvijek je to Jonsko more, ali potpuno drugačije od grčkog dijela Jonskog mora, puno je otvorenije. Santa Maria di Leuca iznenadila nas je po svojoj nadprosječnoj uređenosti za jug Italije, a najviše nas je nakon četiri mjeseca apstinencije razveselila prava i odlična pizza. Želja za pizzom je bila tolika da smo naručili čak i repete. Od pizze se u Grčkoj valja držati daleko, to je nešto što im stvarno ne ide, a zbog inače jako raznolike i ukusne hrane, to im se ne može zamjeriti.
Počeo je kolovoz, kada vrijeme pogotovo u drugoj polovici može postati nestabilno, zato smo odlučili brzo napredovati prema našem cilju – Sardiniji, te preploviti Tarantski zaljev i nastaviti pravo prema Kalabriji.
Kalabrija nas je dočekala u svojem potpunom šarmu. Mogli bismo je opisati kao neuređenu, ali s dušom, pomalo nalik Grčkoj po kaosu i jako ljubaznim ljudima, ali neuređenost je neusporediva s Grčkom. Hrpe smeća svugdje i zgrade koje se skoro ruše nisu nikakva rijetkost. No zanimljivo je da se, usprkos svemu tome, ne osjećaš neugodno ili ugroženo. Ljudi su nevjerojatno ljubazni i gost im je svetinja. S nautičkog gledišta valja spomenuti da je jonska Kalabrija i marine u njoj (zaljeva pogodnih za noćenje nema) usred najveće sezone bila prilično prazna. Kad smo pitali u marini zašto, odgovorili su nam da oni nisu nautička destinacija nego samo tranzitno područje, koje se napuni samo početkom kolovoza kad ljudi plove prema Jadranu i Grčkoj te krajem kolovoza kad se vraćaju. Oko 10. kolovoza, kad smo mi bili tamo, izgleda da su svi već bili na svojim destinacijama, pa su marine bile poprilično prazne. I cijene vezova bile su vrlo povoljne.
Na moru pored Kalabrije jako su prisutne Guardia di finanza i Guardia costiera s ogromnom flotom plovila. Kontroliraju usred mora te prave red između usidrenih plovila na talijanski način, s mnogo vike. Nama je to ispočetka bilo nešto novo pa nam je njihova prisutnost stvarala neugodan osjećaj, mislili smo da se nešto izvanredno događa, ali su nam lokalni ljudi objasnili da je to sasvim normalna prisutnost i ponašanje. Jednom su nas čak zaustavili usred mora. No bili su ljubazni i nisu nam pravili nikakvih problema, jedino su imali poteškoće shvatiti da je brodica pod hrvatskom zastavom, možda su je vidjeli prvi put u njihovim vodama.
