Od ne baš primamljive namirnice, malo kome privlačne, pravi će gurman izvući miris koji se neopisivo zamamno rasteže kamenim kaletama uzmorskih gradića pozivajući žitelje već oko 10. ure na marendu! Poziv je neodoljiv i nije ga moguće izbjeći. Ovaj zov marende može se usporediti samo s još jednim zovom marendina, onim što ga upućuju kultne tripice. Ali danas za marendu će biti dolče-garbo ili janjeće iznutrice na slatko-kiseli način! Možda ćete sumnjičavo zavrtjeti glavom, začepiti nos i prekriti oči, ali savjet vam je – ne brzajte! Predrasude su jedno, a okusi drugo i ne miješajte ih! Ne dajte da vam jedno, predrasuda, upropasti onaj gurmanski doživljaj. Ako vi sami sebe ne možete nagovoriti da kušate ovo jelo, sjetite se izreka (u dijalektu iskrivljeni talijanski): Dolče far njente (Slatki nerad), April, dolče dormir (Slatko li je u travnju spavati) ili Dolče vita (Slatki život), a za ono garbo, ako ništa drugo, sjetite se “zagonetne švedske sfinge“ i fatalne ljepotice Grete Garbo. Garantiram, s veseljem ćete se prihvatiti jela! (…) Nije nikakvo čudo upotreba tolikih mirisnih začina jer iznutrice su izuzetno pokvarljiva namirnica koju i kad je svježa, odaje karakterističan vonj koji je i danas kod većine potencijalnih konzumenata nepoznat, neprihvatljiv i u neku ruku odbojan. Dakako, to je bilo itekako izraženo u “predhladnjačko“ doba, kad osim slabe higijenske obrade namirnice nije bilo ni mogućnosti njenog dubinskog zamrzavanja. Mnogi se slažu da je ovo tipično jelo venecijanske kuhinje koje smo mi prilagodili svojim okusima, očekivanjima, željama, a i mogućnostima. Istina, kroz povijest može se pratiti čovječja opčinjenost iznutricama u pravilu onim životinjskim i to životinja koje su bile žrtvovane raznim bogovima, ali i ne samo životinjskim.
Više pročitajte u novom broju Mora.
