Na hrvatskom nautičkom tržištu zadnjih godina pušu nešto povoljniji vjetrovi, a od rasta nautičkog turizma profitiraju i domaći mali brodograditelji koji su, nakon tsunamija uzrokovanog prvo krizom, a potom i idiotskim potezom uvođenja trošarina na male brodove, bili bačeni na koljena, što je otprilike tek četvrtina njih uspjela preživjeti. Na nedavno održanom sajmu Nautika u Zagrebu organizatori su se pohvalili podatkom o rastu šestu godinu zaredom, a evidentna je bila i živost domaćih malih brodograditelja pa je tako jedan od najuspješnijih, Puležanin Marsel Brkić najavio skoro porinuće najvećeg broda u svojoj floti, desetmetarske Leidi 990. Krajem prošle godine u Biogradu premijeru je pak imala dugo iščekivana Terra Nauta 28, a predstavljeni su i novi Fortis 505, Kalea 19 Cabin i jedrilica Kufner 50. To su samo neki od naših malih brodograditelja koji su se uspjeli othrvati svim izazovima proteklih desetak godina te i dalje uspješno posluju.
Mnogi su, međutim, nepovratno potonuli zbog problema uzrokovanih krizom i trošarinama. Primjera je napretek, no spomenimo samo brodogradilišta Monachus i AAG Nautiku, dva hrvatska mala brodogradilišta koja su u prvoj dekadi ovoga stoljeća imala vrhunske svjetske proizvode u segmentu motornih jahtica i jedrilica, a kojih danas više nema na tržištu. U nekadašnjim hi-tech pogonima AAG Nautike Marka Murtića u Križu nakon propasti te tvrtke danas se proizvode motorni brodovi Pearl Sea. U razdoblju nakon fatalne 2009. godine gotovo je potpuno uništena hrvatska mala brodogradnja, koja je dotad bila jedna od propulzivnijih grana hrvatske industrije. Naime, od 2005. do 2009. godine mala brodogradnja najviše je rasla od svih industrijskih grana te je u tom razdoblju broj malih škverova porastao za 500 posto, a u brodogradnji je uoči izbijanja gospodarske krize bilo zaposleno više od dvije tisuće radnika. Zloglasne trošarine ukinute su 2012. godine, ali šteta je tada već bila napravljena. Računa se da je prije toga u Hrvatskoj uspješno poslovalo nešto manje od 150 malih brodograditelja, dok ih je 2012. bilo ostalo tek 35. Cijene hrvatskih brodova porasle su zbog trošarina od 30 do 50 posto, a prodaja je gotovo potpuno stala. Tko je u to vrijeme bio značajnije kreditno opterećen, ili je taman uložio novac u novi investicijski ciklus, primjerice u nove proizvodne pogone, bio je osuđen na propast. Oni brodograditelji koji su imali sreće ili mudrosti da nisu u velikim kreditima, također su bili u problemima. Uglavnom su morali otpuštati radnike, zatvarati pogone i prijeći u svojevrsno stanje hibernacije dok se gospodarske i porezne okolnosti ne promijene. Male brodograditelje unazadio je u to vrijeme i zakon prema kojemu je tvrtkama maksimalno ograničena kupnja plovila, osim za gospodarske svrhe. Preživjeli su rijetki. Odlučili smo stoga popričati s našim vodećim malim brodograditeljima, provjeriti kako su preživjeli krizna vremena te kakvi su im planovi danas, u vrijeme evidentnog nautičkog uzleta, ali i s nagovještajem moguće nove gospodarske krize, koja se već počela valjati u Italiji i Turskoj te prijeti zahvatiti cijelo europsko tržište. Sasvim opravdano, naši mali brodograditelji vrlo su oprezni, jer još uvijek su svježe uspomene na 2009. godinu. Danas ih more i neki novi problemi, prvenstveno nedostatak stručnih radnika, koji su iz nesigurne Hrvatske pobjegli na druga tržišta, gdje se njihova znanja više cijene, a egzistencija im je kudikamo sigurnija.