Hram ulja i vina
Klaudio Ipša, maslinar i vinar pokazuje dokud se može stići strašću, znanjem i tvrdim radom
Stara istarska cesta što od Lupoglava vodi prema Ponte Portonu okružena je ljepotom. Ne znaš bi li svratio u Hum i Kotle, do izvora Mirne i njenih slapova, skrenuo u Buzet, blagovao u Sovinjaku, popeo se do Motovuna pa rasuo pogled na Motovunsku šumu i polje, vrhove Ćićarije na sjeveru ili produžio do Grožnjana… Svugdje naokolo divota pejzaža, gradića i ljudi. Zato kad god mogu, pa i kad brodom vežem u kakvom istarskom portu, nađem načina zaći u unutrašnjost i postati bogatiji za još jedan doživljaj. Ovaj put idemo u posjet Klaudiju Ipši, čuvenom maslinaru i sve boljem vinaru koji sa suprugom Irenom i sinom Ivanom već dvadesetak godina pokazuje dokud se može stići kad se poslože strast, znanje i tvrdi rad.
Do Ipši u kojima živi sedamnaest duša, nije teško doći. Valja samo pažljivo voziti jer kad se s glavne ceste skrene put Livada, a u Livadama na cestu što ih spaja s Istarskim toplicama, posljednji kilometar cesta je uska, zavojita i strma. Da u petnaestak kuća u kojima je nekada obitavalo više od stotinu i dvadeset ljudi nije zamro život i da se nisu pretvorili u kuće duhova ili vikendaško naselje, uvelike je zaslužan Klaudio i njegova odluka da ostane na selu. Imao je stare roditelje o kojima je skrbio i mladu ženu s kojom je želio stvarati budućnost, a imanje, podijeljeno na šesnaest vlasnika dan za danom osvajala je šuma. Mnogi bi u takvim okolnostima odustali od zemlje i potražili neki lakši kruh u gradu, ali Klaudio je imao viziju da mora biti najbolji u onome čega se prihvati. A Istrijani su znali koliko im za turizam i razvoj vrijedi unutrašnjost poluotoka i sve ono što na njoj rađa. Vinarstvo je već bilo na glasu, a maslinari su to tek trebali postati. (…) Više pročitajte u novom, 254. broju Mora ili putem naše mobilne aplikacije Sailing Croatia.
