Čitavo to jutro u moru ispred Porto Picola puhala je snažna tramuntana. More se pjenilo i makar su najjači udari vjetra tek malo prelazili tridesetak čvorova, domaćini su nam odmah dali do znanja da po takvom vjetru nećemo isplovljavati. Ne zato što bi to za Grand Soleil 48 Performance kojim smo namjeravali jedriti bili neprikladni uvjeti, nego stoga što se radilo o već prodanoj jedrilici čiji je vlasnik zahtijevao da se ona posebno pazi. Šteta, pomislio sam, rijetko nam se podudare brz brod i takvi uvjeti za test, ali nije bilo druge nego naoružati se strpljenjem, provjeriti što kaže Aladin, nazvati Marka u DHMZ i čekati. Kako je prognoza najavljivala da će vjetar polako okretati na sjeveroistočnjak, dakle pravu tršćansku buru, i da će joj se snaga malo smanjiti, računao sam da ćemo u rano poslijepodne, kad ode na ručak, ipak isploviti. Usput sam nagovarao Piera Sermenghija iz Grand Soleila čiji je klijent bio vlasnik broda i koji je o njemu brinuo, da i ako vjetar ne padne, ipak isplovimo. Na kraju nagovaranje nije bilo potrebno, meteorolozi su sve pogodili. Već oko jedne ure more se malo smirilo, a vjetar je promijenio smjer i iz dobro zaštićene lučice izgledalo je da vani slabije puše. Nestrpljivi, morali smo sačekati da domaćini štogod po dobrom talijanskom običaju prezalogaje i konačno negdje oko dva i pol ukrcali smo se i isplovili. Na brodu nas je bilo previše, jer osim nas predviđenih za jutarnje testiranje bila je još i ekipa španjolskih novinara predviđena za poslijepodnevnu probu i dvije tri padobranke. Nema veze, glavno da smo na moru, a i Eol nam je išao na ruku ispunivši one jutarnje želje. Kako smo digli jedra i uhvatili kurs prema Trstu, tako se bura pojačala na više od dvadeset i pet čvorova nerijetko prelazeći i trideset, omogućivši nam da vidimo kako se ova rasna jedrilica ponaša i u uvjetima zahtjevnijeg mora.
Prije nego li vam to opišem, vratimo se malo na početak i predstavimo brod na kojem sam se našao. Cantiere del Pardo, najpoznatiji talijanski graditelj brzih i luksuznih jedrilica svoj je brend Grand Soleil podijelio u dvije linije − Long Cruising namijenjen onima koje zanimaju duga krstarenja i Performance za one koji bi osim u đitu jedrili i na zahtjevnijim regatama. Nije to bez osnove, podsjetimo, početkom milenija upravo je GS harao regatnim poljima. Njegove jedrilice 42R i 44R osvojile su nekoliko IMS i ORC svjetskih prvenstava, a i njihova najprodavanija jedrilica uopće − GS 40, imala je lijepih uspjeha na regatama. Mnogo se od tada promijenilo na regatnim poljima krstaša. Pojavile su se nove klase i tipovi jedrilica i ponuda rasnih regatnih krstaša se smanjila. Istodobno, oni koji ih kupuju postavljaju sve veće zahtjeve. Zato ih brodogradilišta koja ih grade, nastoje učiniti čim naprednijima i time zadržati ili osvojiti poziciju na svakim danom sve zahtjevnijem tržištu. Cantiere del Pardo sa svojih pet Performance jedrilica u rasponu od 34 do 58 stopa uspio je zadržati ugled.
