Nekada su ribari cijenili svaku ribu u određeno doba godine, u svoj stađun. Istina, spremila bi se riba i izvan stađuna, ali to bi se svakako za stolom komentiralo kao: suha je k’o daska, stupasta je, nije ni za što, e da je ovo u pravi stađun… Morale su se te zamjerke izreći jer se time pokazivalo elementarno znanje o ribama i gastronomskim navadama. Najpoznatiji primjer u stađunu i izvan stađuna je odnos prema skuši i lokardi. Skuša je izvrsna tijekom ljeta, a lokarda tada ama baš ništa ne valja. Tijekom zime situacija je obrnuta. Danas se teško držati tih uzanci jer sve je dobro što se nađe friško na peškariji u bilo koje doba godine! Ipak, za zimske mjesece preporučamo vam ribarsku deliciju iz hladnog stađuna! Da je sve moguće pripremiti baš onako kako su to činili ribari i težaci, pa čak i daleko od mora, potvrđuje ova zagrebačka avantura.
U ovo zimsko doba ribari love giru oblicu. To je riba čije je ime, zbog njenog sitnog rasta, postalo sinonim za malu, sitnu ribu. Giricu! Stoljećima je bila hraniteljica primorskog, a napose otočkog pučanstva, ribara i težaka. Njena je zimska uloga bila protuteža ljetnoj ulozi sardele! Kao i sardelu solili su je te je ponekad smatrali i većom delicijom od slane sardele ili inćuna. U danima vladavine britke bure, kada čista žena mete sve pred sobom, kad trnu prsti od hladnoće a zec materu išće, najugodnije je sjediti pokraj vatre (komina). Večere su bile lagane, mršave tek dva, tri peruna divljeg zelja i koja god pečena gira! Sve bi se začinilo izvrsnim maslinovim uljem i zalilo kojom čašom crnog vina. Siromašna večera, ali duhom se nije klonulo što je nebrojeno puta dokazala i pjesma koja bi sama na usne došla. Nekada večera siromašnih, danas tražena, ali slabo poznata delicija privilegiranih poznavatelja ribarskoga jelovnika.
Girice možete kupiti na svim ribarnicama, pa čak u unutrašnjosti zemlje. Na zagrebačkoj ribarnici ponuda je zadovoljavajuća, uz pristupačnu cijenu. A kako su girice spremali naši ribari i težaci? Evo što vam otkrivamo!
