Ime mjesta izvodi se od keltske riječi bet u značenju usta, što se vezuje s izgledom luke, no vjerojatno potječe od starohrvatske riječi betina u značenju voda ponornica.
Prvo ćemo do Marinke Fržop! Rezolutno i tonom koji ne trpi prigovora Braslav je usmjerio ovu “ekspediciju“ prema portiću koji su proslavili kalafati i njihovi drveni brodovi. Kucamo na mala vrata koja su dio većih koja zatvaraju ulaz u radionicu. Jasno je da se radi o radionici jer pred njom je navoz i “saonice“ što pak upućuje da iz nje ulazi ili izlazi nešto što je tijesno povezano s morem. A što drugo doli brod! Vrata nam je otvorio Ante Fržop, kultni kalafat ili su kultni brodovi koje je sagradio (Gušte, Orlić, ..) ili jedno i drugo! Pružismo ruke na pozdrav, ali pogledi nam odlutaju njemu iza leđa. Otvorenih usta i razrogačenih očiju zagledali smo se u nešto veliko, skladno i pohotno zaobljeno. Nismo mogli odlijepiti poglede s te privlačne linije. Ruke su nam same poletjele i mekano, puteno klizile po tim oblinama.
Antologijska pjesma, pokojnog Zvonka Špišića, Barbara prvo je što mi je prostrujalo kroz glavu. Kako je to točno pogođeno: Barbara bješe čvrsta široka. Provukosmo se sa strane skala, dasaka, alata, strojeva i njenih bokova do prove pa opet: Kad si je vidio, gospe draga,/ kako je stasita sprijeda i straga, još su nam usta u čudu otvorena, a rukom nježno gladimo madire. Ma zapanjujuće: To je prova staroga kova,/ to je krma što sitno se drma, to je leut (levut) kakav još ne vidjesmo! Gotovo je! Sve zaboravismo po što dođosmo! Ante i njegov leut oteli su večer samo za se. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.
