Drugačija rješenja
Turbulentne šezdesete godine devetnaestog stoljeća donijet će smiraj u izgradnji svjetioničke infrastrukture. Gradnja monumentalne, ali i preskupe Stončice prisilit će pomorsku populaciju na drugačija promišljanja i rješenja.
Tako se pojavljuju i prve privatne svjetioničke gradnje poduzete od jedne pomorski moćne lokalne zajednice. Lošinjski brodovlasnici i pomorci samoinicijativno su 1864. godine postavili stalno bijelo petrolejsko svjetlo na punti Maddonina pred lukom Čikat (Cigale). U blizini željez-nog stupa sa svjetlom sagrađena je i jednostavna prizemna kuća čuvara. Evidentno su Lošinjani željeli osigurati da ih nakon tisuća milja svjetskih mora dočeka osvijetljen prilaz matičnoj luci. Dvije godine kasnije aktiviran je i svjetionik na otoku Murteru (Mortar). Svjetionik i otok pred malološinjskom lukom nazivaju se u vrijeme uspostave svjetionika Mortaro. Iz toga je toponima izveden službeni naziv Mortar, no lokalno se naziva i Murter.
Ovim će dvama svjetionicima kasnije upravljati i održavati ih Pomorska vlada. Pomorci su se uskoro požalili da je Murter izdaleka presličan Maddonini pa će u cilju boljeg razlikovanja na Murteru biti montiran željezni stup. Na vrhu stupa je tijekom dana bila postavljena jedinstvena crveno-bijela metalna lopta, koja je noću zamjenjivana pomorskim svjetlom. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.
Napisao: Vedran Trgovčić
Ilustracija: arhiva autora
