Danijel Frka mnogo je više od ronioca i podvodnog fotografa. On punih četrdeset godina roni za pričom i iznosi je na površinu. Njegove reportaže, knjige i televizijske serije o olupinama brodova i ostacima aviona na morskom dnu koji ga fasciniraju natopljene su podacima o događajima i sudbinama ljudi koji su u njima sudjelovali, do kojih dolazi sustavnim istraživanjem. Ilustrirane fotografijama i crtežima majstora i onima koji nikad nisu zaronili otkrivaju barem djelić magične privlačnosti podmorja. A ono je samo dio njegovih interesa, jer Danijel je i ilustrator, istraživač povijesti avijacije u nas, maketar, suradnik u podmorskim arheološkim istraživanjima, letač… Kad smo sjeli u radnu sobu njegova doma u Kraljevici, priča je krenula sama od sebe.
Veza s morem je obiteljska. Vaši su s Dugog otoka.
Moj nono i nona su iz Sali na Dugom otoku. Nono je najprije bio pomorac, a onda za vrijeme Kraljevine Jugoslavije lučki kapetan. Po službi su ga premještali po jadranskoj obali pa je tako moj tata rođen u Milni na Braču. U jednom razdoblju nono je dobio službu u Komiži na otoku Visu, gdje su u kući kapetanije na rivi boravili petnaest godina. U tom periodu bilo je nekoliko brodoloma na Visu i moj nono je uspješno organizirao spašavanja posada. Kad je parobrod Teti tridesetih godina nastradao na Barjacima, nono je organizirao ribare koji su gajetom odveslali u noći do tog broda. Bila je jaka tramuntana i u vrlo kompliciranoj operaciji uspjeli su spasiti posadu. Za spašavanje u tom i jednom drugom brodolomu dobio je priznanja i odlikovanje od talijanske vlade. Nono je s obitelji boravio do 1936. godine na Visu, ali budući da je moj tata trebao krenuti dalje u školu, u nautiku, nono je zatražio premještaj. Kako su jedine dvije nautičke škole bile u Bakru i Kotoru, tražio je da ga premjeste. Oslobodilo se mjesto u Kraljevici pa je tata kad se obitelj preselila, krenuo u Pomorsku školu Bakar, završio je i počeo ploviti. Na svoje prvo putovanje kao kadet krenuo je 1939. godine i s tog putovanja vratio se tek 1945. godine. Naime, kad je 1939. izbio rat, kraljevska vlada je jedan dio trgovačkih brodova iznajmila Britanskoj ratnoj mornarici za potrebe ratnih transporta tako da je taj njegov brod ostao u inozemstvu bez obzira na to što kod nas još nije bio počeo rat. Kad su Nijemci 1941. napali Kraljevinu Jugoslaviju, ona se raspala i ta flota je ostala i dalje u engleskim rukama. Moj tata je u savezničkim konvojima praktično plovio do kraja rata, sve do srpnja 1945. kada se vratio u domovinu i našao žive mamu i tatu, i svoju djevojku s kojom se onda oženio. I tako je obitelj ostala u Kraljevici. Tata je nastavio ploviti na Kvarnerskoj plovidbi koja je postala Jugolinija, bio je jedan od prvih njenih zapovjednika. Tu je zaslužio mirovinu i onda je još desetak godina plovio na strancima. Njegovim stopama krenuo je i moj stariji brat koji je bio najprije radiotelegrafist na Jugoliniji, a potom se prekvalificirao i plovio dalje kao prvi časnik na kruzerima.
