Čuvari Kornata
Mogu li svi oni izletnici i nautičari što čitavo ljeto ovamo hrle uopće zamisliti ovu zimsku nirvanu u koju smo upravo uplovili
Odlazim doma, nemam više tu što raditi — kazao nam je rezignirano Smiljan Turčinov, dok se sa suprugom ukrcavao u osammetarsku Adrianu i zatvarao kuću u Vruljama. “Do prije dvije godine u ovo doba imao sam pedesetak ovaca i dvadesetak janjadi, a sad imam 18 ovaca i niti jedno janje. Kako se izlegu i zableje, stignu čagljevi i zakolju ih. Pojedu iznutrice, isišu krv i odu. Kad više ne bude janjadi potamanit će ovce, a onda jao si ga maslinama. Ovce u njima brste travu i grmlje, gnoje ih. Kad je prije dvije godine počela nestajati janjad i krenule priče da je kolju čagljevi, smijao sam se i komentirao da je za nestanak sigurno kriva koja bevanda previše… Ah, kako sam bio u krivu. U ribolov ne možemo, ovce nestaju, ostanemo li i bez maslina možemo zaboraviti sve ono radi čega dolazimo i živimo u Kornatima.”
Pratile su nas slične priče čitavog posljednjeg siječanjskog vikenda i naše kratke zimske đite u Kornate, u doba kad rijetki u njih dolaze, izuzmemo li Murterine, Betinjane i Zaglavce, vlasnike krša i kuća po tamošnjim valama. A i njih je u ovo doba malo, manje negoli inače. Spremajući se isploviti iz Betine, uzeli smo telefon u ruke i saznali da na Smokvici trenutačno nema nikoga. Turčinovi su u Murteru jednako kao i Andrija Kero. Nikoga nema ni u Opatu. I Tito Ježina, kornatska legenda, iz Lučica je otplovio na kraj. Nema veze, idemo mi put Ravnog Žakna, znamo da u restoranu uvijek ima nekoga tko ga čuva. Možda je baš sad tamo Nikša Bakulić, chef. Zovemo Nikšu, javlja se odmah pa saznajemo da je kod kuće, ali na Žaknu je Margarita Ježina. Bit će joj drago da nam primi cimu i bude na usluzi. I bila je. Dok smo stigli iz Zagreba i sa Raba, ukrcali stvari i spizu, pala je noć i zapuhala tramuntana. Za razliku od lanjskog siječnja kad smo se smrzavali obilazeći Pašman i Ugljan, ovoga puta nam je grijanje na brodu radilo besprijekorno pa smo jedva čekali doći na rivu na Žaknu, vezati se i u toplom spraviti večeru. A Margarita je, da nam i pri srcu bude toplije, upalila agregat i užgala svu rasvjetu ispred restorana. Dočekala nas je na rivi, primila cimu, pozdravila nas i odjurila natrag gledati rukometnu utakmicu. (…) Više pročitajte u 264. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe
