Duće, sjedim na zidiću ispred kuće, gledam pred sebe i evo ne mogu se sam sebi načuditi što je sve ovo meni trebalo u životu, gdje mi ničega Bogu hvala ne nedostaje. Odavno nemam nekih velikih prohtjeva i želja (bit će da još sebe nisam ni spoznao kako valja i da me ovi oko mene bolje poznaju jer mi se smiju kad ovo izgovorim), mislio sam nikada više, ali očito nije tako. Srce je ponovno popustilo pored zdravog razuma, ponovno, još jednom, činilo se nemoguće uvijek raditi jednu te istu, da ne kažem, grešku. Da, ponovno, nakon desetak godina mira i blagostanja, ljepote bezbrižnosti u buri i lebićadi. Kao nevini dječačić snio sam dok vani nemilosrdni fijuci bure trgaju kolone i bite, kidaju jedra i konope, svaki put bi sam sebi rekao: O Bože, hvala ti što nemam brod. Bojim se da su ti dani završeni, do daljnjega. Osim gore navedenoga čeka me i pokora održavanja drvenog guletića, vrhunski očuvanog i održavanog talijanskog Moltedo Pexina. Radi se o izuzetnom plovilu koje je sagrađeno u đenovskom brodogradilištu Agostino Moltedo. Ovaj naš model je Pexino 3, duljine 12,16 m, širine 3,57 m, gaza 1,42 m, a ukupna težina mu je nešto malo preko 14 tona.
Više pročitajte u novom broju Mora.
