Cipoli za šumarice
Zahtjevna prirodoslovna potraga urodila je konkretnim rezultatom, friško ulovljenim ciplima. Maslinovo ulje, za prste oblizat, salata, blitva, krumpir i vino — sve iz pelješkoga vrta i vinograda.
I znanstvenici moraju jesti! Zar ne? A ovoga puta nakon cjelodnevnog obavljenog posla za okrjepu dobili su cipole. Naime, ekipa šumara svoj je bazni logor postavila na Pelješcu, na Malom moru. Najobimniji posao, a ujedno i najudaljenije mjesto gdje su trebali obaviti istraživanja bio je Lokrum. Tako je veći dio grupe koju su sačinjavale većinom buduće šumarice, Ana, Mia i Veronika, pod budnim okom profesora otišao na Lokrum u potragu za prirodoslovnim šumskim izazovima, a manji dio grupe uputio se u manje znanstvenu ali jednako zahtjevnu potragu, također iz prirodoslovlja.
Potraga je i urodila konkretnim rezultatom, friško ulovljenim ciplima ili, kako ih na Pelješcu nazivaju, cipoli. Za tren oka bili su očišćeni i oprani u moru. Ne zaboravite, ciplima treba očistiti, bolje rečeno ostrugati, crnu opnu kojom je obložena trbušna šupljina. Dakako, tada ostružite i zgrušanu krv uz kralježnicu. Da bi sve bilo kako Bog zapovijeda, nije nam bilo teško nabaviti stonsku sol.
Ova sol, s iskonskim mirisom mora, može se nabaviti samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i to ne u svakoj trgovini. Prijatelji domaćini, Marijana i Ivo, također šumari, pobrinuli su se da i ostale namirnice budu pelješki proizvodi. Maslinovo ulje, za prste oblizat, iz njihovog je maslinika. Salata, blitva i krumpir iz njihovog su vrta. I dakako, pelješko crno vino iz njihovog vinograda. Jedini uljez iz dalekoga svijeta ali nezaobilazan u ovakvim slučajevima bio je papar. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.
