Bujan život pod platformama
Napuštene platforme za crpljenje plina i nafte kao temelj za stvaranje umjetnog koraljnog grebena
Sivi čelični nosači platformu Holly uzdižu 72 metra iznad površine Tihog oceana, samo nekoliko kilometara od obale Santa Barbare. Naftna oprema nad vodom je završila svoj radni vijek i izgleda beživotno i dosadno. Ispod površine slika je sasvim drugačija. Pod valovima koji se komešaju između postolja platforme, svoj novi dom pronašle su šarene ribe, rakovi, morske zvijezde i školjke. Okupljaju se na golemim čeličnim pilonima koji se protežu na više od 120 metara do dna oceana.
Diljem svijeta postoji preko 12 tisuća naftnih i plinskih platformi. Nakon što iscrpe svoje rezervoare s fosilnim gorivom ispod morskog dna, odnosno kada proizvode premalo goriva, postaju neisplative i nefunkcionalne. Veliko je pitanje što učiniti s tim velikim objektima kada prestanu služiti prvotnoj funkciji. Kako je u svijetu porast svijesti o ekološkom utjecaju ljudske vrste na planet, stručnjaci diljem svijeta su u potrazi da ublaže problem.
Tijekom pandemije koronavirusa u svijetu se dogodio značajan pad potražnje za fosilnim gorivom, a time su brojne bušotine postale dodatno neisplative. Vlade zemalja diljem svijeta nastoje ograničiti upotrebu fosilnih goriva upravo kako bi smanjili udio CO2 u atmosferi, pa je za očekivati da će u budućnosti biti sve više napuštenih bušotina, tako i onih na moru. Micanje tih velikih građevina pod vodom je vrlo skupo i posao uklanjanja je vrlo osjetljiv. Privremeno je rješenje jednostavno pustiti da te strukture pod morem nastave trunuti. Ipak postoji način da te stare naftne i plinske platforme postanu korisne ekološkom sustavu.
Pretvoreno preko 500 platformi
Izgleda da je podvodni dio naftnih platformi idealna struktura za razvoj koraljnih grebena između kojih sve vrvi od različitih vrsta riba i drugih morskih organizama. Platforma na otvorenom moru poput Holly, zapravo je jedno od najboljih ljudski stvorenih struktura za umjetno podmorsko stanište. Praksa pretvaranja bivših platformi za crpljenje fosilnih goriva u SAD-u postoji već gotovo 40 godina. 1984. godine je američki kongres potpisao National Fishing Enhancement Act, dokument kojim se želi poticati naftne kompanije da svoje disfunkcionalne platforme prenamijene u umjetne koraljne grebene.
Pet obalnih država u Meksičkom zaljevu, Alabama, Florida, Louisiana, Mississippi i Teksas imaju program “Rigs-to-reefs” u kojem je preko 500 naftnih platformi konvertirano u umjetne grebene. Kada naftne kompanije u ovim državama zatvaraju podmorske bušotine, dobro začepe otvore i zatim podvodni dio prepuštaju morskim organizmima. Daje im se mogućnost da u potpunosti uklone infrastrukturu ili da platformu konvertiraju u greben tako da odstrane gornji dio platforme. Taj program je povoljan i naftnim kompanijama jer je izvođenje podvodnih radova skupo i zahtjeva rad u opasnim uvjetima, pa im je u interesu ostaviti donji dio platforme u moru. Procijenjeno je da tako naftne kompanije uštede milijune dolara godišnje.
Umjesto toga, kompanije su obvezne uplatiti polovicu novca potrebnog za uklanjanje u fond za održavanje pomorskog konzervatorija i edukaciju. Zbog bujanja morskog života na tim područjima, bivše naftne platforme postaju top destinacije za ronjenje i sportski ribolov. Znanstvenice Emily Hazelwood i Amber Sparks koje se bave očuvanjem podmorja, nastoje istu praksu prenijeti i u druge dijelove svijeta. Stoga su 2014. godine osnovale organizaciju Blue Latitudes u Kaliforniji kako bi podigle svijest o prednostima takve pretvorbe infrastrukture prljave industrije u nešto što može oplemeniti život u divljini.
“Nastojimo pomoći široj javnosti da shvati kako konzervacija života u divljini nije uvijek spašavanje kitova”, kazala je Sparks za BBC, “postoje i drugi kutevi gledanja na kompleksnu ideju promjene funkcije naftnih platformi, a jedno od njih je prenamjena ljudskih građevina u umjetna staništa.” Hazelwood i Sparks su prenamijenile brojne platforme od Tajlanda do Zapadne Afrike, spašavajući pritom desetke podmorskih ekoloških sustava. Platforme na otvorenom moru su primjeri najproduktivnijih staništa riba u svijetu, prema biologu Miltonu Loveu koji preko 20 godina proučava riblje populacije oko naftnih i plinskih platformi u Kaliforniji. One u divljini pružaju hranu, sklonište od velikih predatora i sigurnu lokaciju za razmnožavanje.
Ribe ih doživljavaju kao dom
Za neke vrste, platforme su čak i bolji lokalitet od prirodnih koraljnih grebena, kaže Love za BBC. Piloni poput podvodnih tornjeva služe kao idealno mjesto za mriještenje i sazrijevanje malih larvi ribica. “Mnoge od njih samo plutaju, a htjele bi se negdje smjestiti, za što su 150 metara dugi piloni savršeni,” kaže Love. Jedna od populacija koja je najviše iskoristila ovo stanište je Pacifički bodečnjak koja se inače nastanjuje uz obalu zapadne obale SAD-a i gotovo je izumrla zbog pretjeranog izlova. Područja oko bivših platformi sada vrvi tim vrstama, za koje Love kaže da nalaze i oko 400 tisuća mladih primjeraka te vrste oko samo jedne platforme. “Takav porast nismo primijetili kod prirodnih staništa, a ove brojke dovoljne su za repopulaciju odraslih primjeraka njihovih prirodnih staništa za oko 3 posto.”
Tim staništima dodatno ide u prilog pomorski zakon koji platforme automatski prepoznaje kao zaštićena područja zbog opasnosti od havarije. Na tim je mjestima zabranjeno i ribarenje. Chris Lowe, morski biolog s California State University, koji prati riblje populacije u Južnoj Kaliforniji od 2008. godine, kaže da postoje snažni dokazi da platforme privlače ribe. Za potrebe jedne studije, Lowe je postavio senzore za kretanje riba koje žive u područjima platformi, prije njihovog premještanja u prirodna staništa koja se nalaze oko 11 milja dalje i prati njihovo kretanje već preko dvije godine.
Pokazalo je da se četvrtina riba različitih vrsta vrlo brzo vraća na lokacije platformi, dok se druge vraćaju kada im je vrijeme za mriještenje. “Veća je bila izglednost vraćanja riba na lokacije platformi koje smatraju svojim ‘domom’ nego da završe negdje drugdje. Izgleda da im se zaista sviđa biti na lokaciji platformi, a čini se da ih ribe doživljavaju kao svoje stanište,” kazao je Lowe.
Kalifornijski otpor platformama
Jedan od razloga takvog ponašanja je što su platforme jedinstven lokalitet u otvorenim morima zbog svoje visine, što pruža ribama sklonište u dubokom moru i kada sazru, bez da moraju napuštati matični lokalitet. Obično ribe koje žive u plićinama napuštaju matična staništa kada potpuno sazru, te odlaze u dublje vode otvorenog mora. Ribe koje se nalaze oko platformi jednostavno odu dublje na lokaciji platforme, bez da “odlutaju” daleko, Lowe dodaje. Kalifornija je također donijela zakon kojim omogućuje konverziju platformi poput onih u Meksičkom zaljevu 2010. godine, ali do danas niti jedna nije konvertirana. To bi se moglo promijeniti u ovom desetljeću jer 8 od 27 platformi više nisu operativne i nekoliko će ih još biti zatvoreno u narednih nekoliko godina.
Sparks iz Blue Latitudes kaže da je izazov nagovoriti građane Kalifornije “jer su oni jedni od najzelenijih ljudi,” pa imaju velike predrasude prema platformama za crpljenje nafte i plina u oceanu. Kalifornija je inače jedna od najambicioznijih država SAD-a glede ciljeva smanjenja zagađenja atmosfere. Do 2030. planiraju smanjiti emisiju štetnih plinova za 40 posto u usporedbi s 1990. godinom te je donesen zakon da sva električna struja mora biti iz izvora koji ne proizvode CO2 do 2045. godine.
Stoga i ne čudi da se građani Kalifornije strahovito protive platformama, a mnogi od njih žele i da pogled s obale ne sadrži obrise tih građevina, kaže Kristen Hislop, konzervatorica mora iz Environmental Defense Center, organizacije s bazom u regiji Santa Barbara gdje se nalazi 20 platformi. Nije teško shvatiti njihovu odbojnost usmjerenu prema platformama. Vađenje i sagorijevanje fosilnih goriva uključujući naftu i plin su veliki čimbenici u borbi s klimatskim promjenama. Tijekom 2019. godine, plin je činio 21 posto, a nafta 34 posto ukupne svjetske emisije CO2 od svih goriva, a značajan udio goriva dolazi upravo s naftnih platformi poput ovih.
Protivljenje nije samo simbolično. Protivnici te ideje ističu kako će program samo dodatno potaknuti naftne kompanije da dodatno ulažu u tu vrstu crpljenja goriva jer ih rješavaju troška uklanjanja, ističe Hislop, tako da se rasprava o tome što učiniti s disfunkcionalnim platformama nastavlja. Ipak, Blue Latitudes s druge strane ističe kako njihov program nije neka vrsta nagrade zagađivačima, već način da se očuvaju staništa i pružanje alternative kompletnom micanju platformi. Ako se kalifornijske platforme u potpunosti uklone, to će rezultirati gubitkom 27 vrlo snažnih i značajnih lokaliteta s bujnim ekološkim sustavom. Neki od tih platformi više su od primjerice Eiffelovog tornja. Platforma Harmony u kanalu Santa Barbare visoka je 365 metara pod morem. Kalifornijske platforme su jedne od najvećih platformi u svijetu dodaje Hazelwood, te kaže kako se pod površinom uopće ne može vidjeti cijevi od kojih je napravljena, jer su u potpunosti prekrivene organizmima.
Foto: C. Delacy / R2R