Foilovi zvižde, kobilica vibrira, a valovi lupaju u trup i ruke foilova: buka na Ultimima je često oko 100 decibela, što je identično zvuku koju proizvodi motorna pila.
Regata samaca oko svijeta na Ultim trimaranima polako ulazi u završnu fazu. Uvjerljivo vodeći i dalje je Charles Caudrelier, koji se nalazi oko 300 milja južno od Azora te stabilno napreduje brzinama od 20 – ak čvorova. Rekord Francoisa Gabarta po svemu sudeći neće oboriti. Glavni cilj mu je sačuvati prednost pred konkurentima i u Brest se vratiti sigurno, u jednome komadu.

Drugoplasirani Thomas Coville jedri uz brazilsku obalu i za Caudrelierom zaostaje više od dvije tisuće milja. No, u dobroj je poziciji, jer Armel Le Cléac’h, koji je zapeo u zoni bez vjetra, sada za njim zaostaje više od 800 milja. Preostala dva samca još su u Pacifiku. Anthony Marchand (Actual Ultim 3) do Horna ima još oko 350 milja, a Eric Péron oko 700.
Sudionici regate Arkea Ultim Challenge ovih su dana podijelili svoja iskustva o jednom neobičnom izazovu koji ih prati na putu oko svijeta – konstantnoj nesnosnoj buci koju proizvode trimarani klase Ultim. Buka je konstantna. Proizvode je udarci valova o trup, konstantno zviždanje i naprezanje palubne opreme, neprekidno paljenje alarma, vibriranje kobilice i udaranje foilova.

S obzirom na široku paletu zvukova, skiperi na Ultimima mogu procijeniti što se događa s brodom, a ravnomjerno ili nepravilno zujanje dok se jedri velikim brzinama često im može pomoći u donošenju odluke treba li nešto natrimati ili poduzeti neku drugu radnju da brod ide brže. Zvukove na brodu nužno je konstantno osluškivati, jer mogu ukazati na probleme, ali to je vrlo iscrpljujuće. Samci na Ultim trimaranima uz tu buku 24 sata dnevno žive, rade, jedu i spavaju. Nakon šest tjedana na moru, to postaje priličan izazov za psihu.
Na trimaranu Sodebo mjerena je razina buke, a rezultati su iznenađujući. Često je oko 100 decibela, što je, usporedbe radi, identično buci koju proizvode motorna pila ili zvučnici u diskoteci. Buka varira ovisno o tempu, brzini, vjetru i stanju mora. Foilovi zvižde, kobilica vibrira, a valovi lupaju u trup i ruke foilova. Kada brod naskoči na val, konopi i druga oprema glasno udare o trup.

„Buka je konstantna i protiv nje nema lijeka“ – kazao je Éric Péron, skiper na Ultimu Adagio. Prije nekoliko dana o buci na Ultimu govorio je i Anthony Marchand, skiper Actual Ultima 3: „To je pakao! Ali u tome paklu treba živjeti, jer ako zanemariš buku, nećeš na ovome brodu preživjeti dva mjeseca. Nemaš drugog izbora nego prilagoditi se. A s vremenom shvatiš da se ljudsko tijelo može priviknuti na puno stvari. Puno više nego što bi čovjek pomislio.“
Koliko god se jedriličar bio sposoban prilagoditi, buka uzima danak. Stradavaju uši i sluh, ali i psiha. Armel Le Cléac’h stoga često nosi slušalice koje reduciraju zvukove, o čemu je kazao: „Kada ih skinem, osjećaj je kao da sam izašao na aerodromsku pistu. Zapravo, moj sluh na jednome uhu već je neko vrijeme puno lošiji, a sve zbog jedrenja na ovim bučnim brodovima.“

Buka na Ultimima izazov je i za Thomasa Covillea, koji je kazao: „Ne možeš se boriti protiv toga: kuckajući zvukovi, zviždanje, šištanje, glasne frekvencije, alarmi, udarci o trup… sve to zahtjeva da stalno budeš potpuno pozoran, jer i najmanja vibracija nešto znači. A kakofonija koju stalno analiziraš dovede do toga da se uši zagluše. No, to je u opisu posla. Zvukovi nam pomažu da detektiramo što nije u redu i da bolje natrimamo brod. Analiziranje zvukova tako je jedna od vještina koje čine dobrog jedriličara. Buka je i poticajna: natjera te da što brže dođeš do cilja, samo kako bi napokon mogao uživati u tišini. Mirisi kopna i tišina dvije su stvari koje mi najviše nedostaju kada sam na brodu.“
A kako izgleda (i zvuči) jedrenje na Ultimu Adagio, možete vidjeti ovdje:
Napredovanje samaca možete pratiti na stranicama regate: