Antina niska leuta
Prilike za kanatu sigurno će opet biti jer Kvarneriol je tek jedan od leuta što ih u već pravilnom ritmu gradi meštar Fržop
Kad se danas u vrijeme serije i plastike dogodi naručitelj drvenog broda i to ne bilo kakvoga nego prelijepog leuta iz majstorske radionice Ante Fržopa, mora se tu naći osoba i motiv. Za ovu našu priču zaslužan je Đanfranko Načinović, pomorac iz Rijeke istarskih korijena. Njegov brod upoznao sam skoro godinu dana prije nego što sam ga susreo na kanati u Betini zadnjih dana ljeta. Kad sam ga vidio onako moćna i skladna pri kraju gradnje, bilo mi je jasno da će hrvatska flota tradicionalnih barki biti uskoro bogatija za jednu iznim-nu ljepoticu.
Nadali smo se da će u more početkom ljeta i jedva sam čekao vidjeti je kako plovi. Betinske djevojke i žene iz udruge Zora spremale su se zaplesati i zapjevati, kako je to na porinuću red. Samo, dogodilo se što se dogodilo pa je Kvarneriol, tako mu je ime, more dotakao tek u rujnu, broj uzvanika odredile su regule epidemiologa, a ples i pjesma članica Zore pričekati će sljedeću priliku. A nje će, uvjeren sam, sigurno biti jer ovaj leut samo je jedan u nizu što ih u već pravilnom ritmu svakih tri ili četiri godine sagradi meštar Ante. I na svakom od njih pokaže vrijednost i ljepotu tradicionalne gradnje.
Svima njima ishodište je osammetarski ribarski leut koji je još tamo 1999. godine sagradio za obitelj Joška Racetina iz Marine koji je njime vukao koćicu pa je radi toga imao malo širu krmu. Par godina kasnije, taman kad je dovršio Kurnataricu, priča mi Ante, pojavio se Ivan Lučev, povratnik iz Australije u Prvić Luku, i zaželio da mu napravi osam metarski leut koji će biti za njegove gušte i imati veći salon. „Imao sam šablone onog leuta, ali kako smo u međuvremenu počeli ozbiljnije idriti, znao sam da taj brod ne bi bio dobar za jedrenje. I onda sam odlučio napraviti novi model, novi nacrt i šablone makar mi je on govorio da to ne treba sve radit jer se njemu sviđa i onaj. Ali ja sam potrošio nešto vremena, napravio promjene i sagradio taj brod, malo širi, prilagođene forme, bolji za jedrenje.
Iako na kraju taj brod nikad nije dobio jedro makar je vlasnik govorija da će ga stavit. Dok sam gradio taj leut, dolazio je u radionicu naš mještanin Tonko Skračić kojemu se svidio taj model pa sam napravio i njemu brod. To je poznati leut Gušte. (…) „E onda je doša Đanfranko“, nastavlja Ante. „Šeta je po rivi u Betini i naša je Guštu. Svidio mu se. Njemu sam u odnosu na Guštu napravio u provi više utonuća jer nije bilo potrebno da prova pliva, da je puno vani. Pokazalo se kad je malo uronjena, da ti naši stari brodovi bolje jedru. Kad napravite dva do tri leuta – a to sam napravija tih posljednjih deset godina, onda se na tom zadnjem riješe sve negativnosti i dobijemo ovo što smo sada dobili. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.
