Završila je jubilarna 20. Jabuka, koja će ostati upamćena po odgođenom startu, teškim uvjetima za jedrenje te napetom dvoboju dva maxi krstaša, Toto Travela i Cleansporta One.
Pobjedu je u zadnjoj dionici regate osigurao Cleansport One, VOR60 jedrilica koju je i ove godine predvodio kormilar Marjan Kočila. Od 120 prijavljenih jedrilica, startalo ih je 116, što je novi rekord regate, a do cilja u Vodicama stiglo ih je 88. Marijanu Kočili i njegovoj 14 – članoj posadi na Cleansportu One ovo je treća pobjeda na Jabuci. Sa slovenskim kormilarom popričali smo o tome kako je bilo na Jabuci ove godine i što ga to od samih početaka privlači na tu regatu.
Prvo moram reći kako je odluka organizatora da pomakne start za subotu ujutro bila opravdana. Mi imamo jaki brod i ne bismo imali problema, ali regata mora biti sigurna za sve sudionike i na sve posade treba misliti. Odgoda je zato bila jedina ispravna odluka. Start u devet sati bio je između nekoliko oluja, jer tim područjem baš su se premještali neki veći i manji sistemi. Odlučili smo da nećemo ići do kraja i maksimalno forsirati brod od samoga početka, tako da nismo odmah dizali veća jedra dok smo jedrili u oštre kursove. Kod prvog okreta kod Tri sestrice, koji je oko četiri milje od starta, bili smo u grupi s još četiri ili pet brodova, ali nakon toga smo ubrzali te smo prvi došli do Jabuke i okrenuli je prvi, oko deset minuta ispred Toto Travela. U drugom dijelu regate, kada su val i vjetar počeli malo padati, Toto se pokazao kao jači brod tijekom jedrenja nizbrdo i oni su u toj dionici bili ispred nas. Kod treće oznake sam očito dobro procijenio okrete vjetra. Išao sam po svježi burin prema obali, a ekipa na Totu tu je napravila grešku i ostala u većem valu i slabijem vjetru. Tu smo napravili razliku koju smo sačuvali do kraja.
S obzirom na uvjete, je li je ovo bila teška regata?
Za nas nije bila posebno teška, jer brod i posada bili su sposobni to dobro odraditi. Na kraju nam je ostao osjećaj da smo regatu mogli i malo bolje odjedriti, jer malo je falilo, čini mi se samo oko 30 minuta, da oborimo rekord. U samom finišu ostali smo u jako slabom vjetru i u toj zadnjoj dionici izmakao nam je rekord. Tijekom cijele regate imali smo jako dobru brzinu, sve tamo do Mula, kada je vjetar potpuno pao. Da smo na početku jače stiskali brod, možda bi pao rekord, ali tko zna, možda bi nešto polomili i ispali iz regate.
Što vas privlači na Jabuku?
Jedan od razloga zašto je Jabuka izvrsna regata sigurno je organizacija, koja je oduvijek na vrhunskom nivou. Organizatori se jako trude uvijek napraviti dobru regatu i to rade pametno, što potvrđuje ovogodišnja odgoda starta. Sjećam se prvih regata, kada je bilo grubo vrijeme, SAR brod uvijek bi čekao flotu kod Jabuke. Jabuka je uz to prava offshore regata, a posebno zanimljiv je njezin noćni start. Taj moment kada u noći krene flota od sto brodova je nezaboravan. Jabuka sama po sebi je također magična. Kada bismo noću obilazili Jabuku i kada bi je osvijetlili reflektorom i na njoj vidjeli svoju sjenu, to bi bio sjajan doživljaj, takvi momenti se ne zaboravljaju. Moram spomenuti i izvrsnu atmosferu prije i poslije regate. Svi mi koji dolazimo na Jabuku već se dobro poznajemo i imamo tu puno prijatelja. Moja ekipa je predana regati i na Jabuku se uvijek ide.
Ovo vam je treća pobjeda na Jabuci na VOR60 jedrilici Cleansport One. Recite nešto o tome brodu.
Cleansport One nije naš brod, već ga imamo u dugoročnom najmu. Vlasnik je jedna slovenska kompanija koja se bavi čarter menadžmentom, ali mi smo na njemu već osam godina i možemo ga koristiti na svim regatama na koje želimo ići. To je vrlo jak brod i na njemu se osjećaš vrlo sigurno. Uvjeti jučer za nas su bili jako jednostavni, jer ovaj brod napravljen je za offshore. I nama je jučer more prelazilo preko cijelog kokpita, ali bez obzira na to, na njemu smo se osjećali sigurno. S Cleansportom One mi smo si ispunili svoje dječačke snove. Ja inače imam brod Elan 450 Sky i s njime smo također jedrili na Jabuci te čak zauzeli treće mjesto u ukupnom poretku. Znamo se šaliti i reći kako je to treće mjesto puno veći uspjeh nego tri puta pobijediti na ovome brodu. Moju ekipu inače jako zanima offshore jedrenje. Dvaput smo jedrili na Middle Sea Raceu, a ove godine smo pobijedili na 500 milja dugoj regati Caorle – Tremiti. Nekako sam uspio okupiti veću ekipu jedriličara koja je sposobna i motivirana za jedrenje na ovome brodu. Za kratke inshore regate gdje se radi puno manovri potrebna je malo veća posada, recimo 15 ili 16 ljudi, a za prave offshore regate, kakva je primjerice Jabuka, na brodu je dovoljno i 12 ljudi. Sada nas je na ovoj Jabuci na brodu bilo 14.
