Marex 330 Scandinavia
Odmah po svjetskoj premijeri isprobali smo ovu norvešku jahticu
Espena i Thomasa Alrunda, vlasnike brodogradilišta Marex upoznao sam u ljeto 2000. godine u norveškom Arendalu, par godina nakon što su od oca Eyvina naslijedili brodogradilište koje je utemeljio početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Premda je bilo uspješno i poznato u skandinavskim zemljama, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, suočili su se s velikom konkurencijom jeftinijih američkih i europskih motornih jahtica kojoj se nije bilo jednostavno suprotstaviti zbog skupe radne snage u Norveškoj. Ali momci se nisu predavali, naprotiv. Thomasu koji je kod oca bio šef proizvodnje priključio se Espen, u to doba mladi odvjetnik u Oslu, u želji da zadrže obiteljski karakter brodogradilišta i odgovore izazovima novog milenija. Bili su odlučni nastaviti graditi kvalitetne brodice, dobrih maritimnih svojstava, u kojima se može ploviti po svakom vremenu.
Već ranije gradnja je preseljena iz starog škvera u Grimstadu u velike i moderne pogone u Arendalu, a kakve brodove žele graditi pokazali su u to doba Marexom Millenium 330, prodajnom uspješnicom i prethodnikom baš ove jahtice koju smo testirali u 76. broju Mora u kolovozu 2001. godine. U to doba počeli su razmišljati i o preseljenju proizvodnje izvan Norveške pa je tako postupno ona preseljena u vlastito moderno brodogradilište u Kaunasu u Litvi. U Arendalu su ostali uprava, razvoj, prodaja i marketing, a staro brodogradilište preobrazilo se u servisni centar i zimovnik. Razvili su daleko širu dealersku mrežu, a niži proizvodni troškovi omogućili su da počnu prodavati doslovno širom svijeta. Važnu ulogu u tim naporima igrali su posljednjih godina i naši susjedi Slovenci. Jedan od najuspješnijih njihovih brodova Marex 37, dobitnika brojnih priznanja, dizajnirali su u Seawayu da bi sve sljedeće modele potpisivao Kristijan Nikl, naravno u suradnji s razvojnim odjelom Marexa.
VEĆI IZNUTRA NEGO IZVANA
Scandinaviu 330 imali smo Teo i ja priliku isprobati odmah po njenoj svjetskoj premijeri u Cannesu početkom rujna gdje su je zajednički predstavili Espen i Thomas. Riječ je o obiteljskoj motornoj jahtici smišljenoj da jako dobro zadovolji potrebe četveročlane pa i peteročlane obitelji. Marex svoj razvoj posljednjih dvadesetak godina nije temeljio na gradnji sve većih brodova. Ostajali su vjerni rasponu od 10 do 12 metara koncentrirajući se na iskoristivost prostora i kvalitetu. U tomu su imali puno uspjeha i svaki njihov brod kad na njemu boravite u naravi je veći negoli to pokazuju brojke iz specifikacije. Tako je i sa 330-icom.
Model koji smo mi imali priliku isprobati ima produženu platformu prilagođenu da se na nju ukrca bajbot, pa mu je i ukupna dužina pola metra duža od 9,99 metara koliko mjeri kraća izvedba. Veća platforma ne služi samo za smještaj pomoćnog čamca, ona dobro dođe i kod ulaska na brod, na sidru kod kupanja, za sunčanje. K tomu u njoj je manji gavon, smještene su skaline za silazak u more, a iz krmenog zrcala otvara se klupa, dobrodošla kad se bilo što obavlja u ovom dijelu broda. S platforme se preko tri skaline izlazi na bokove brodice, a kroz široka vrata u dobro zaštićen kokpit. Već i ta vrata, u naravi dio krmenog zrcala, koja pri otvaranju čvrsto prionu za hvatište tako da nema šanse da se nekontrolirano zalupe ili da nedajbože klimaju, najavljuju solidnost gradnje. Čitav kokpit okružen je čvrstim i oku ugodnim drvenim rukohvatom pod kojim je skrivena LED rasvjeta. (…) Više u 262. broju Mora.
Piše: Braslav Karlić
Foto: Teo Marević